odlòžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdložīm, 3. l. mn. òdložē, imp. odlòži, aor. odlòžih, prid. r. odlòžio, prid. t. òdložen 1. staviti što privremeno na stranu, spremiti na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevet] 2. skupiti i spremiti što na određeno mjesto [~ boce u spremnik; ~ otpad] 3.  odgoditi; vidski paranjak: odlagati

ȍdlūčan

prid. G ȍdlūčna; odr. ȍdlūčnī, G ȍdlūčnōg(a); ž. ȍdlūčna, s. ȍdlūčno; komp. odlùčnijī 1. koji je siguran u sebe, koji se ne koleba, koji lako donosi odluke [~ čovjek]; ant. neodlučan 2. koji odražava čiju sigurnost u sebe ili nepokolebljivost [~ glas]; ant. neodlučan 3. u kojemu se donosi odluka, o kojemu sve ovisi [~ ispit]; sin. odlučujući, presudan

odlúčiti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdlūčīm, 3. l. mn. òdlūčē, imp. odlúči, aor. odlúčih, prid. r. odlúčio, prid. t. òdlūčen 1. donijeti odluku [Odlučio je krenuti na put.] 2. odrediti konačan ishod čega [Rezultat utakmice odlučio je o jesenskome prvaku.]; sin. presuditi pren.; vidski paranjak: odlučivati

odlučívānje

im. s. G odlučívānja 1. donošenje odluke 2. određivanje konačnoga ishoda čega; sin. presuđivanje

odlučívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. odlùčujēm, 3. l. mn. odlùčujū, imp. odlùčūj, aor. odlučívah, imperf. odlùčīvāh, prid. r. odlučívao 1. donositi odluku [On je uvijek odlučivao o tome tko će krenuti na put.] 2. određivati konačan ishod čega [Rezultati utakmice odlučuju o jesenskome prvaku.]; sin. presuđivati pren.; vidski paranjak: odlučiti

ȍdlūčno

pril. komp. odlùčnijē s velikom sigurnošću u sebe, bez kolebanja [~ postupiti]; ant. neodlučno

ȍdlūčnōst

im. ž. G ȍdlūčnosti, I ȍdlūčnošću/ȍdlūčnosti osobina onoga koji je odlučan ili svojstvo onoga što je odlučno; ant. neodlučnost

odlùčujūćī

prid. G odlùčujūćēg(a); ž. odlùčujūćā, s. odlùčujūćē usp. odlučan

ȍdluka

im. ž. G ȍdlukē, DL ȍdluci; mn. N ȍdluke, G ȍdlūkā 1. čvrsta namjera da se što učini [donijeti odluku; Odluka je pala.] 2. dokument koji donosi sudsko ili upravno tijelo [~ o nasljeđivanju; ~ o oduzimanju vozačke dozvole]

odlútati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdlūtām, 3. l. mn. odlútajū, imp. òdlūtāj, aor. odlútah, prid. r. odlútao 1. lutajući napustiti određeno mjesto [~ iz stana] 2. lutajući dospjeti na određeno mjesto [~ u pustinju]; ant. dolutati

odljepljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odljèpljujēm, 3. l. mn. odljèpljujū, imp. odljèpljūj, aor. odljepljívah, imperf. odljèpljīvāh, prid. r. odljepljívao, prid. t. odljèpljīvān odvajati ono što je bilo pričvršćeno ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; ant. lijepiti • odljepljívati se povr. 1. odvajati se od čega (o onome što je pričvršćeno ljepilom) [Plakat se odljepljuje sa zida.] 2. pren. odvajati se od koga ili čega; vidski paranjak: odlijepiti

òdljev

im. m. G òdljeva; mn. N òdljevi, G ȍdljēvā 1. ono što se dobije odlijevanjem [~ u bronci]; sin. odljevak 2. pren. postupno i stalno smanjivanje [~ novca; ~ sredstava]

òdljevak

im. m. G òdljēvka; mn. N òdljēvci, G òdljevākā usp. odljev

òdmaći

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òdmaknēm, 3. l. mn. òdmaknū, imp. odmàkni, aor. odmàkoh, prid. r. òdmakao, prid. t. òdmaknūt, pril. p. òdmakāvši v. odmaknuti

odmágati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdmāžēm, 3. l. mn. òdmāžū, imp. odmáži, aor. odmágah, imperf. òdmāgāh, prid. r. odmágao smetati komu u kakvu radu, štetiti komu u obavljanju kakva posla [~ djetetu u učenju]; ant. pomagati; vidski parnjak: odmoći

odmàgliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmaglīm, 3. l. mn. òdmaglē, imp. odmàgli, aor. odmàglih, prid. r. odmàglio, prid. t. òdmagljen 1. ukloniti vlagu s čega [~ stakla]; vidski parnjak: odmagljivati 2. neprijel. pren., razg. naglo nestati, naglo se izgubiti • odmàgliti se povr. postati prozirnim uklanjanjem vodenih kapljica [Stakla su se odmaglila.]; ant. zamagliti se v. pod zamagliti; vidski parnjak: odmagljivati se v. pod odmagljivati

odmagljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odmàgljujēm, 3. l. mn. odmàgljujū, imp. odmàgljūj, aor. odmagljívah, imperf. odmàgljīvāh, prid. r. odmagljívao, prid. t. òdmagljìvān uklanjati vlagu s čega [~ stakla] • odmagljívati se povr. postajati prozirnim uklanjanjem vodenih kapljica [Stakla se odmagljuju.]; ant. zamagljivati; vidski paranjak: odmagliti

ȍdmāh

pril. istoga trenutka, u onome trenutku u kojemu govoritelj govori; sin. smjesta, umah knjiž.

òdmak

im. m. G òdmaka; mn. N òdmaci, G ȍdmākā vremenska ili apstraktna udaljenost [~ od stvarnosti]

odmàknuti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òdmaknēm, 3. l. mn. òdmaknū, imp. odmàkni, aor. odmàknuh, prid. r. odmàknuo, prid. t. òdmaknūt 1. prijel. mičući odnijeti ili premjestiti što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. udaljiti; ant. približiti, ( prikučiti), primaknuti, prinijeti 2. neprijel. krećući se ostaviti što za sobom [~ od kolone; ~ od kuće]; sin. udaljiti se v. pod udaljiti približiti se v. pod približiti, primaknuti se v. pod primaknuti • odmàknuti se povr. 1. maknuti se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika od sebe]; sin. udaljiti se v. pod udaljiti; ant. približiti se v. pod približiti, prići, primaknuti se v. pod primaknuti, pristupiti 2. pren. prestati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. (distancirati se); sin. (odmaći); vidski paranjak: odmicati

odmáralīšte

im. s. G odmáralīšta; mn. N odmáralīšta, G odmáralīštā uređeni prostor za odmor ljudi iz istoga poduzeća, školske i vrtićke djece i sl.

odmárānje

im. s. G odmárānja v. odmor

odmárati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmārām, 3. l. mn. odmárajū, imp. òdmārāj, aor. odmárah, imperf. òdmārāh, prid. r. odmárao, prid. t. òdmārān činiti koga ili što odmornim [~ konja; ~ oči; Taj me posao odmara.] • odmárati se povr. postajati odmorenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postajati odmornim; ant. umarati; vidski paranjak: odmoriti

odmátānje

im. s. G odmátānja 1. skidanje omota s čega; sin. odvijanje, razmatanje; ant. umatanje, umotavanje 2. širenje onoga što je kružno skupljeno; ant. namatanje, namotavanje 3. širenje onoga što je kružno uvijeno oko čega; sin. razmatanje; ant. zamatanje, zamotavanje, zavijanje; sin. odmotavanje

odmátati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmātām, 3. l. mn. odmátajū, imp. òdmātāj, aor. odmátah, imperf. òdmātāh, prid. r. odmátao, prid. t. òdmātān 1. skidati omot s čega [~ dar]; sin. (odvijati), razmatati, razmotavati; ant. umatati, umotavati 2. raširiti ono što je skupljeno motanjem [~ klupko]; ant. namatati, namotavati 3. širiti ono što je kružno uvijeno oko čega [~ zavoj]; sin. razmatati; ant. zamatati, zamotavati, zavijati; sin. odmotavati; vidski paranjak: odmotati

òdmazda

im. ž. G òdmazdē; mn. N òdmazde, G ȍdmāzdā/òdmazdī gruba osveta, obično većemu broju ljudi

òdmetnica

im. ž. G òdmetnicē; mn. N òdmetnice, G òdmetnīcā žena koja se odmetnula od vlasti, zakona ili poretka

òdmetničin

prid. G òdmetničina; ž. òdmetničina, s. òdmetničino koji pripada odmetnici

òdmetnīk

im. m. G òdmetnīka, V òdmetnīče; mn. N òdmetnīci, G òdmetnīkā osoba koja se odmetnula od vlasti, zakona ili poretka

òdmicānje

im. s. G òdmicānja 1. odnošenje ili stavljanje čega dalje od koga ili čega; ant. prinošenje 2. napredovanje kretanjem 3. napuštanje određenoga mjesta kretanjem 4. micanje dalje od koga ili čega; sin. udaljavanje, udaljivanje; ant. približavanje, primicanje

òdmicati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òdmičēm, 3. l. mn. òdmičū, imp. òdmiči, aor. òdmicah, imperf. òdmicāh, prid. r. òdmicao, prid. t. òdmicān 1. prijel. odnositi ili premještati što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. udaljavati, udaljivati; ant. približavati, ( prikučivati), primicati, prinositi 2. neprijel. krećući se napredovati [~ od kolone; ~ od kuće]; sin. udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; ant. približavati se v. pod približavati, primicati se v. pod primicati • òdmicati se povr. 1. micati se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; ant. približavati se v. pod približavati, prilaziti, primicati se v. pod primicati, pristupati 2. pren. prestajati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. (distancirati se); vidski paranjak: odmaknuti

òdmilica

im. ž. G òdmilicē; mn. N òdmilice, G òdmilīcā jez. riječ od milja koja se upućuje komu da bi se iskazao osobito blizak odnos s njim; sin. (hipokoristik), umiljenica; ant. (pejorativ), pogrdnica

odmjerávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odmjèrāvām, 3. l. mn. odmjerávajū, imp. odmjèrāvāj, aor. odmjerávah, imperf. odmjèrāvāh, prid. r. odmjerávao, prid. t. odmjèrāvān 1. određivati približnu mjeru čega 2. mjereći promatrati koga ili što; vidski paranjak: odmjeriti

òdmjeren

prid. G òdmjerena; odr. òdmjerenī, G òdmjerenōg(a); ž. òdmjerena, s. òdmjereno; komp. odmjerènijī 1. koji je ravnomjeran ili ujednačen [~ korak] 2. koji je u skladu s kojom prilikom [odmjereno ponašanje]

òdmjeriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmjerīm, 3. l. mn. òdmjerē, imp. òdmjeri, aor. òdmjerih, prid. r. òdmjerio, prid. t. òdmjeren 1. odrediti približnu mjeru čega 2. mjereći promotriti koga ili što; vidski paranjak: odmjeravati

òdmoći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdmognēm, 3. l. mn. òdmognū, imp. odmòzi/òdmogni, aor. odmògoh, prid. r. òdmogao, pril. p. òdmogāvši omesti koga u kakvu radu, nanijeti štetu komu u obavljanju kakva posla [~ djetetu u učenju]; ant. pomoći; vidski parnjak: odmagati

òdmor

im. m. G òdmora, I òdmorom; mn. N òdmori, G ȍdmōrā 1. prekid rada ili aktivnosti kako bi se nadoknadila utrošena energija [kratak ~]; sin. (odmaranje) 2. razdoblje u kojemu su oni koji su zaposleni oslobođeni radne obveze [godišnji ~] 3. sp. pravilima određeno vrijeme predaha između dijelova jedne utakmice, igre ili borbe 4. vrijeme između dvaju školskih sati [mali ~; veliki ~]

òdmorīšte

im. s. G òdmorīšta; mn. N òdmorīšta, G òdmorīštā uređeno mjesto uz cestu za odmor putnika

odmòriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmorīm, 3. l. mn. òdmorē, imp. odmòri, aor. odmòrih, prid. r. odmòrio, prid. t. òdmoren učiniti koga ili što odmornim [~ konja; ~ oči; Taj će me posao odmoriti.] • odmòriti se povr. postati odmorenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postati odmornim; ant. umoriti; vidski paranjak: odmarati

odmòtati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odmòtām, 3. l. mn. odmòtajū, imp. odmòtāj, aor. odmòtah, prid. r. odmòtao, prid. t. ȍdmotān 1. skinuti omot s čega [~ dar]; sin. (odviti); ant. umotati 2. raširiti ono što je motanjem skupljeno [~ zavoj]; ant. namotati; sin. razmotati; Vidski parnjaci: odmatati, odmotavati

odmotávānje

im. s. G odmotávānja usp. odmatanje

odmotávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odmòtāvām, 3. l. mn. odmotávajū, imp. odmòtāvāj, aor. odmotávah, imperf. odmòtāvāh, prid. r. odmotávao, prid. t. odmòtāvān usp. odmatati

odmŕsiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmr̄sīm, 3. l. mn. òdmr̄, imp. odmŕsi, aor. odmŕsih, prid. r. odmŕsio, prid. t. òdmr̄šen 1. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi ponovno bude u redu [~ konac; ~ kosu]; sin. otpetljati, raspetljati; ant. ispreplesti, zaplesti 2. pren. učiniti što ponovno jasnim i razumljivim [~ priču; ~ situaciju]; ant. zamrsiti, zapetljati

odmrzávānje

im. s. G odmrzávānja 1. prevođenje čega iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi 2. prelazak zagrijavanjem iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvaranje u tekućinu; sin. odleđivanje; ant. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje, zamrzavanje

odmrzávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odmr̀zāvām, 3. l. mn. odmrzávajū, imp. odmr̀zāvāj, aor. odmrzávah, imperf. odmr̀zāvāh, prid. r. odmrzávao, prid. t. odmr̀zāvān prevoditi što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odmrzávati se povr. zagrijavanjem prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvarati se u tekućinu [Jezero se odmrzava.]; sin. otapati se v. pod otapati; ant. lediti se; sin. odleđivati; ant. smrzavati, zaleđivati, zamrzavati; vidski paranjak: odmrznuti

òdmrznuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdmrznēm, prez. 3. l. mn. òdmrznū, imp. òdmrzni, aor. òdmrznuh, prid. r. òdmrznuo, prid. t. òdmrznūt prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • òdmrznuti se povr. zagrijavanjem prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvoriti se u tekućinu [Jezero se odmrznulo.]; sin. otopiti se v. pod otopiti; sin. odlediti; ant. smrznuti, zalediti, zamrznuti; vidski paranjak: odmrzavati

òdnekudā

()pril. 1. iz neodređena smjera 2. pren. iz neodređena izvora [Taj je podatak ~ izvukao.]

òdnijēti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. odnèsem, 3. l. mn. odnèsū, imp. odnèsi, aor. ȍdnijēh/odnèsoh, prid. r. m. ȍdnio, ž. ȍdnijēla, s. ȍdnijēlo, mn. ȍdnijēli, prid. t. odnèsen 1. noseći otpremiti što s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. donijeti 2. noseći otpremiti što otkamo na određeno mjesto [~ u školu]; ant. donijeti 3. učiniti da što nestane [Voda može ~ sve pred sobom.]; vidski paranjak: odnositi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga